čet - 30.11.2006

Visa u epizodi: muke po koferu!


koferi spakirani (ne otvarati naljepnicu nije potrebno lijepiti - svatko imalo normalan vidi da ih samo vlasnica smije otvoriti jer će se inače sve rastresti iz njih u trenu)...ali zašto, ma zašto pričam u množini?!?

zato što su čak 3! sutra naveče vučem sa sobom najteži (Mamek nadam se da ne radiš ujutro subotom i da bude bar jedan audi na raspolaganju? blink, blink okicama) a ostala dva ćemo transportirati već nekako, za sad mislim busom pa ću ih ja sa nestrpljenjem iščekivati.

The BIG one je pun svakojakih stvari, a u ostalima je garderoba i tona cipela :)

pod svakojakim stvarima sam skoro zaboravila ponijeti ručnike, zamislite samo pameti...ne sumnjam da sam još koju bitnu stvar zaboravila, sjetit ću se kad mi bude hitno trebala a ne pronađem je.

eto prolaze mi dani u pakiranju, sutra ujutro još par sitnica i via jug lijepe naše :)

...mama omekšala i prisebna postala, otac sa velikim O još uvijek uvrijeđen i u stavu, citiram: "Tko može bez mene, damo, mogu i ja bez njega. Ne moraš se ni vraćati, niti govoriti kada ideš."

Znam da me voli, ali neke riječi peku i bole. Jako.

S druge strane, daju još više hrabrosti, još više inata da budem bolja.



... visa se nasmiješila 30. studeni 2006 18:14:00 riječima ...

4 komentara:

Add comment

<< Trenutno