ned - 10.10.2004

san, jao, joj....


...probudila sam se jutros u sedam i još sam u nekom brr...stanju....sanjala sam ga...ne znam zašto...

Stajali smo negdje na cesti...pred nekom velikom zgradom...još i sad vidim te oči kako me gledaju...osjećam miris....osjetim svu buku grada oko sebe...tako živ san nisam sanjala odavno...i prati me cijeli dan..negdje duboko u meni...dok ovo pišem stalno mi se pletu slova, a i u sebi sam nekako restless, rekli bi ameri....

Uglavnom, stajali smo na cesti...i brr...a nekak sve čudno, pričali o svemu i odjednom...skužili da tu stojimo, ljudi prolaze oko nas, a mi se želimo...ali onako, zauvijek...i šta je najčudnije taj čovjek pred menom je bio sve samo ne onaj na kojeg bi prvo pomislila kad  bi htjela nešto s nekim...ali toliko me privukoa u tom snu...da evo i sad moje misli lete svuda...i stojim na cesti, on mi priča a ja se sve više naginjem prema njemu...želim ga jako, skuži i nasmije se...samo bi ga zagrlila, stisla čvrsto uza sebe...bojim se da ga ne izgubim...a još ga ni nemam :)

...probudim se...poziv...halo, da, da....i sjednem na krevet i ne mogu vjerovati šta sam to upravo sanjala....

...snov, eh, da ih bar svi tumačiti znamo....jeednom sam negdje pročitala da su snovi upravo reprodukcija svega što nam se u jednom danu ili nekom vremenu događa i to sanjamo na način na koji bismo najmanje očekivali...ali su uvijek povezani sa stvarnošću :)



... visa se nasmiješila 10. listopad 2004 12:27:00 riječima ...

0 komentara:

Add comment

<< Trenutno