| |
uto - 28.11.2006rosa rosi...
opet uvjerih sebe da se apsolutno ne znam spakirati! što nikako ne mogu reći za pronalaženje predivnih (iskreno, poprilično povoljnih) stvari po dućanima i trošenje kuna i inih valuta na iste... ali kad dođem do tog procesa do pakiranja, pa makar i na jednodnevni izlet, a kamoli u proces "velike seobe naroda" u koji sad sam došla...zastanem. bolje rečeno, prva stvar koju nadobudno činim sa osmijehom na licu je: "ja to mogu!" i trpam sve po redu misleći da će ovaj put sve dobro proći... sad sam upalila komp i sjela pisati jer, prije samo nekoliko trenutaka, sjedila sam na podu sobe, na rubu svojeg suznogvrištanjasmijanja i gledala u samo par knjiga, 3 kutije cipela, komplet pribora za jelo, samo jedan komplet presvlaka za jastuke i poplun i deku...i dođe mi: "o bože mili, pa di ću robu staviti?!?! a tek torbe i jakne?!" nadobudno prekjučer pomislih da imam najveći mogući samsonite kofer (ostavština tete sa floride za vrijeme zadnje posjete "Kroejši"), nadobudno, zaista. istina: nemam! bar ne za moje potrebe. ili sposobnosti. molim nekog sposobnog da uleti sa svojim magic rukicama. i da, babun, ne želim vidjeti komentar kako stjuardese moraju uvijek imat spreman kofer... :) (naučit će nas i to na školovanju, valjda)
|
*O meni* slatka |