ned - 10.10.2004

o kupusu....

....sve u meni i oko mene je danas čudno....sreli smo se večeras, ja i taj iz sna....i dođem doma i dobim mail...pita me seraphim o snu: Kakvi su  bili  mirisi  u  zraku (samo si spomenula da si ga osjetila i onda zanemarila), kako zvuči buka koju si čula, koje su boje oči koje su te gledale,  kolika je bila dubina tih osjećaja koji su se isprepletali u
tebi?... i želim na sve ovo odgovoriti...ali ne znam hoću li moći....ne mogu vjerovati da me nešto tako ludo drži cio dan...

....miris: onaj miris njega...oštar, jak...a nekako toliko pun sigurnosti...mirnoće...opet interesantan...ako sad zažmirim, mogu ga osjetiti...na neki način...

...buka: auti, trube, ljudi prolaze oko nas, govore, svakodnevni život grada, tramvaj...žmirim i toliko toga se sjećam...odavno nisam sanjala takav san...obično ga zaboravim odmah čim se probudim...velika zgrada iza nas, i prolaz, ne znam gdje, smještam to u zagreb, a možda i nije...staklena zgrada i dva, tri auta tamo negdje sa strane...neka žena nešto priča prijateljici dok prolazi pored nas...

....mi stojimo...duboke tamne oči...gledam ih...i one gledaju mene...neka čudna boja, ni crna, ni smeđa...a osjećaji...veliki, duboki, snažni, sretna sam, shvaćam šta imam pored sebe, a opet bojim se svega toga...bojim se nečeg novog, sigurnosti, ljubavi...

...i večeras...gledam te oči iza jedne kremšnite i smiju se te oči, smije se i on...i ne želim ni reći da bi htjela nešto, jer to onda neće ni početi....i točka.

... visa se nasmiješila 10. listopad 2004 22:11:00 riječima ...

0 komentara:

<< Trenutno