 | |
 | |
| |
| |
| |
pet - 20.10.2006Moje putovanje
hm…kad saberem stvari u zadnjih 2 dana ostavljam za sobom samo jednu rečenicu - la vita e bella - Put me nasmijao i umorio…nisam spavala od utorka noć do jutros…preživjela sam, ali primijetila sam (a i još neki) da me u tom stadiju pere manjak koncentracije i nevjerojatan osjećaj hladnoće; ponajviše ruku. Preporučam toplo Croatia bus sa oznakom exclusive - ne nasjedajte na onu foru «autobus je na kat» - ispostavilo se da je u odlasku iz zg baš taj autobus na preporuku krajnje neljubaznog blagajnika bio živi krš…dok je ovaj iz Grada bio za mene kao hotel. Posebno pozdravljam 3 fizikalca iz Slavonije koji su kao i ja boravili u njemu dobrih deset sati! i sva 4 šofera u maloprije spominjanim prijevoznim sredstvima jer su bili raspjevani, nasmijani i darežljivi mandarinama. Kroacija je opravdala gostoprimstvo svojih stanovnika!!! Jer u ovom trenutku selim se na onaj prizor kad je mala 10godišnja Vedra stala iza mene ispred Volksbank i snimala jesam li ja ta sa crvenom torbom koju ona treba otpratiti kući… MAMA divim ti se!!! Opasna si, boriš se sa životom kao i mnogi od nas ali to ne otkrivaš ni u jednom trenutku, ne kukaš već okrećeš na šalu, ne prosuđuješ - prihvaćaš, i divan si turistički vodič. Pozitiva si i time održavaš sve oko tebe takvima - pa i ako si poluzaspani. :) Hvala ti na sposobnosti kojom gledaš ljude pozitivno, na čajnoj i dimceku, mmm…da jogurt ne zaboravim :), hvala ti što si me primila u svoj dom (i pohvalila to što obuvam papuče), potrošila sam ti malo struje puneć mobitel ali refundirat ćemo to nekako! Upoznala sam prvo najmlađu otkačenu skroz i nabrijanu na nogomet i Brazil, pa mačka - e taj je priča za sebe!, onda je sa posla uletio Najdraži i Najpametniji - kakva je taj tek priča; pozitivna of kors!!! go tata, go! Iz popodnevne smjene uletjele su i druge dvije školarke u kuću…opet svaka posebna na svoj način :) Oduševila me toplina tog doma, vriska, cika i smijeh, škakljanje i ljubljenje…sve ono čega kod mene nema ni u naznakama. I onda nije bitno ima li se novaca, nije bitno je li nešto nepospremljeno ili nije, nitko se ne ljuti ako netko nešto razbije (Majstor Mačak) ili prolije, nitko ne pita: «zar opet nepoznati gosti???»…Jer oni se vole i posebna su Obitelj. Jednostavno je to. Mamek me provela Gradom… nju vole sve mačke i mačori međ zidinama, turisti još uvijek šeću, pa čak je i naš zagrebački Zlatni čovjek sa Trga na privremenom radu tokom tjedna u Gradu…pojele smo preodlične ćevape u Taj mahalu (u učinilo mi se muslimanskom? djelu Starog Grada - kako netipično dubrovački - a to me oduševilo!), prošetale Stradunom, i uputile se da upoznam još jednu Dubrovkinju! BERULIA - poklonila mi je Blago njene skrivene škrinje (ma čak i stan ponudila ako bude frka), otvorena, jednostavna i nasmijana Ljudi općenito. pa šta im je??? - svi su dolje takvi!!! spremni pomoći. (da li je to nedostatak zg stresa - sviđa mi se.) Posao, tj. razgovor je bio temeljit - s moje strane posve iskren (ma čak sam im rekla i da sam se sama uputila na bus nakon velike svađe i nepodržavanja doma), pisala sam uspješno najteži test iz engleskog koji sam ikad vidjela, iznijela svoje odgovore na hrvatskom i engleskom. Za sad mi se čini da me očekuje još jedan liječnički i doškolovanje u najdaljoj županiji u skoroj budućnosti. Uspjeh. Idemo dalje.
|
*O meni* slatka |
