 | |
 | |
| |
| |
| |
čet - 11.11.2004...
hm....ovako... --- bojim se da će ovo sve nestati jer je presavršeno...on isto...sad me zvao i rekao da mu je super i da se boji da će me on povrijediti...kako? pitam ja...ne zna...ne da će me povrijediti namjerno, već da ću se razočarati...hm....pitanje za milijun kuna! na koje uopće ne želim odgovor. ---zdenko...joj, plače mi se...koliko meni taj čovjek puno znači...ali osmijeh mi je na licu zato što znam kak ću ga izvući iz svih sranja, čovjek sa ženom u bolnici, 4 djece, jednim malim bebačem i poslom svaki drugi dan noćna smjena...a ja sam samo jedna balavica od 21 godine kojoj se posrećilo toliko u životu da sam tu dovoljno jaka da spasim i njega....ja sam na potezu :) ---alen me jučer zadnji put, a možda ipak ne zadnji, nikad se ne zna, u životu jako povrijedio...drago mi je samo što sam bila dovoljno jaka da se nakon sveg onog plakanja nasmijem i pokažem mu tko sam ja zapravo! ---a tko sam ja zapravo? Ja sam Ana. Vedra, vesela, nasmijana, puna vjere u sebe, volim sebi drage ljude, i da, potrgat ću se da im pomognem, kako god mogu...
|
*O meni* slatka |
