 | |
 | |
| |
| |
| |
pet - 25.11.2005...
...po drugi put u životu volim!!! onako istinski, onako da kažem to naglas, i volim, što je najljepše još više nego prvi put...dogodilo se jednostavno, nešto što nisam mislila da bi se ikad moglo dogoditi, našla sam dečka i živjela eto neki život...i da, seraphime, a i ti morky...imali ste pravo da ta veza ipak nije moja budućnost... jer danas nam je navodno mjesec dana, još 13 minuta...a nije me ni nazvao, sinoć je rekao da će danas doći u vg, ali nije došao. i nisam tužna, sretna sam! ...jer danas je T. puknuo, napokon su iz njega iscurili svi osjećaji...prema meni, prema nama, prema našem prijateljstvu...i shvatili smo da ovo što imamo dva tjedna nisu izlasci, nije seks, nije prekrasna noć u samoboru, nije naše konstanto smijanje, nisu kavice tri puta dnevno,... shvatili smo da ovo što se ne možemo rastati ni kad smo od deset ujutro zajedno, a skoro je pola noći, jer mi nismo svjesni da se smračilo, da to što želimo vrištati na sav glas da se volimo, što želimo da svi znaju....da je to nešto što osjećamo jedno prema drugom već mjesecima, od onog dana kad smo se ugledali, od onog trena kad smo postali prijatelji, od onog trena kad su nam se tijela spojila....mogla bi o nama pisati cijelu noć...shvatila sam da je on onaj dio mene koji mi je falio...da je on moje jučer, moje danas i moje sutra...da bez njega mi je teško i disati, da ga evo sad nisam vidjela pola sata i da mi već fali...a cijeli dan je pored mene....da se uz njega smijem, da uz njega plačem, da kad sam s njim sve imam, dok je njegova ruka u mojoj ruci...da s njim mogu biti ja, da sam mu u ovih dva tjedna rekla sve što nisam mnogima...i da sam se osjećala skroz dobro...iskreno i sigurno...i znam da će me njegov glas probuditi ujutro, da ću prvi čaj ujutro s njim piti, da ću sutra i ručati s njim i da opet neće otići raditi jer previše želi biti, ne u meni, već pokraj mene... ...nisam nikad voljela ovako lijepo, ovako naglo, ovako jako, ovako bolno...ne ružno, lijepo....kad mi je danas rekao da me voli ja sam se jako rasplakala zato što ja par dana u glavi vrtim tu rečenicu i nisam je se usudila reći na glas...nismo znali da isto osjećamo....sad znamo...i jako je ugodno svakome tko ovo pročita želim da zna da napokon imam ono o čem sam pričala...trebam...ljubljenje za doručak i tebe za ručak i tebe za laku noć ne trebam većinu stvari koje mnogi trebaju a ja ne znam ni kako se zovu trebam staromodnu romantiku kojoj se danas rugaju pa je od tuge umrla...trebam, sasvim obična čovjeka koji se još nije zaboravio smijati...znam, puno tražim.
|
*O meni* slatka |
