| |
pet - 30.09.2005...
tužna sam...i nije zbog muškarca...zapravo je, ali mog tate...izgubio je radnika s kojim radi, čovjek jako bitan za posao i dovodi do situation da i moj stari ostaje bez posla...novčana kriza se još ne osjeti, ali uskoro hoće...razumijem da je živčan, jer tu jei kredit za auto, i stiže zima, a čim temp. padne posao crkava ovak i onak...ali brate mili pa čemu sam ja kriva...a već dva tjedna otkad je doma slušam čudna obraćanja "otkud vi damo?", glupa spuštanja, totalno podcjenjivanje...i šutim jer znam da mu je teško! ali ne mogu više! i danas smo se dva puta zamalo posvađali...ai pregrizla sam....i zašto meni treba da sad plačem a nisam ništa kriva? nekad ne shvaćam ni samu sebe, jer mislim da time sama sebe gazim...a to si ne bi trebala raditi.... ...i uvijek kad mi je teško okružim se jedinom nevinom stvari na ovom svijetu, djecom...pokupila sam danas kćeri od frenda i odvela ih na plivanje...bilo je odlično i donekle me izliječilo...ali moralo se sve vratiti na staro prije pet minuta i grrr...puknut ću a ne želim! ispast ću koza samo zato što si ne dozvoljavam da budem glavni ispušni ventil svakome....u cijelom ovom sranju...
|
*O meni* slatka |