| |
pet - 01.10.2004...mama i tata...
...jako, jako me boli...ali srce i na rubu suza sam, a rekla sam da radi gluposti plakati neću....da si jednostavno neću dozvoliti da se trošim na sve i svakoga....da se skoncentriram na to što sebi želim i da to polako i ostvarim.... ...jednom sam u životu napisala iskreno pismo mami i tati, on je samo malo shvatio, otprilike do sljedećeg dana navečer...a njoj sam postala neprijatelj za cijeli život... ...i sad sjedim pred kompom i pukla sam...jer mi je stari sjeo za vrat čim sam ušla u kuću...di si, s kim si, šta radiš,...da, baš taj čovjek koji je napravio moju sestru (a bolje bi bilo da je napravio stolicu) oličenje nerada i lijenosti, taj čovjek pita mene šta je sa mnom....uuuuuuu.....nemoj da mi kukaš....pjevam sama sebi, ali brate mili, teško mi se nositi sa svim tim...i ostati jaka....sorry but jebiga, slomljena sam...super mi je ovaj blog jer iz riječi u riječ vidim da sve to istresam negdje pa mi je mam lakše :) evo čak se i smijem! ...mene samo spašava što sam jedna jako pozitivna osoba , jer da sam samo malo manje sve što jesam, već bi ja na psihijatriji završila :))
|
*O meni* slatka |