pet - 15.08.2008

gas, gas

ne, ovo nije jos jedan post o Severini...ovo je post o meni, o mom gas, gas tempu zivota, ovo je mozda cak i osvrt na ovo sto sam lijena i ne prilazim blogu mjesecima...

veseli me moj posao, veseli me svaka nova osoba koju svakodnevno pozdravljam, veseli me da vidim i uvjerim se da sam postupila dobro, i da je svaki muskarac kojeg sam (ili me je) ostavila je to i zasluzio, da mi ne mora biti krivo za nista...

ne znam zasto uvijek pisem kad dodjem  vg - tu je sve pocelo - mozda podsvijest...mucila sam se, mucila sam se psihicki, "ljubav" me pogazila, i kako cujem gazi se i dalje, ma nebitno. ali dobro je znati.

dobro sam izabrala, posla od kuce, potrazila novi posao, novi zivot i na neki nacin pobjegla od svega sto me mucilo, (primjer: vratim se na 5 dana i umirem od ambrozije! sto vise reci...)

ponekad je tesko, ali izdrzi se...fali mi domaca juha, toga u hotelima nema, naucili smo ih da naprave dobre snicle nedjeljom, ali juhu nikako...

fali mi jedan dobar odmor na suncanoj plazi, ali stize drugi afijon pa tesko...

volim to gdje jesam, gdje me odvelo, sto mi donosi, volim to sto imam.

 

(i venem da napisem jedan pravi air post)

... visa se nasmiješila 15. kolovoz 2008 8:50:02 riječima ...

4 brbljavaca: