čet - 31.08.2006

...

nekak mi je sve čudno...jer je sve u redu. ne snalazim se.

navikla sam da je loše...

... visa se nasmiješila 31. kolovoz 2006 22:28:00 riječima ...

2 brbljavaca:

pon - 28.08.2006

back again

bili smo danas na pačjem jezeru...vratili se jedno drugom opet...

- duhom i tijelom -

i lijepo je za promjenu. mirno.

... visa se nasmiješila 28. kolovoz 2006 23:24:00 riječima ...

5 brbljavaca:

ned - 27.08.2006

VELIKA MI ARHIVA :)

...iz mjeseca u mjesec unatraške...

- zmuljana sam kao blatna voda...

- ZIMA MI JE...pa večeras čak pomalo i u srcu...- a prije samo par dana pisala sam o ventilatorima i neizdrživoj vrućini -...ledene noge..

- U meni vrišti jedna mršava ženskica koja hoće izaći. Obično mogu ušutkati
kuju s keksima.

- ugrizla me nekakva seosko kvartovska džukela sinoć!!!

- riješenje poblema - potražih danas u dm-u...mislim da uskoro opet postajem plavuša...onako, čisto da vidim hoće li to išta promijeniti...a i fale mi vicevi :)

- kad ćemo opet provjeriti koliko stopala treba od mosta do jaruna po nasipu i vidjeti jedu li labudovi čokoladu sa rižom? :)

- grrr....zvek, bum, trasssss!!! uf!

- "Sve što se mora dogoditi, dogoditi će se. Sudbinu samo ne smijemo izazivati. Doći će sama."

- To je Visa...u trenirci u fancy restorane izlazi, ma znam se ja i srediti...ali iznenadio me. Najdrukčija!

- SMS "reci mi samo nešto: trebaš li me još jako, želiš li me danas malo manje?" - "da me to više nikada nisi pitala!"

- ...definitivno imam  nekoga...a trebalo mi je par dana da to shvatim...laka vam noć dragi moji...

- ...pitanje za sve vas...ma zapravo i ne trebam pitati, znam da većina ljudi ovdje normalno razmišlja i prihvaća ljude onakvim kakvi jesu...ljubav prema osobi sa tjelesnim oštećenjem ili trajnom invalidnosti...predrasude ili ne?

- ...nisam dugo pisala...ali tu sam, negdje u pozadini, čitam vas svakodnevno, slušam tuđe misli, gledam stihove...i lijepo je...

-  počela sam s boksom....baš super, preporučam svima! ...trening je žestok, traje sat vremena, izmjeni se dosta stvari i na kraju klasika svakog sporta trbušnjaci i co. - budem skroz mokra od znoja i to mi paše...

- "Da nisi donijela Duvanjski duh sa sobom pa se ne prima u Turopolju?"

- ...ima neka tajna veza...i stvarno je bila večeras...mnogo, mnogo, mnogo ljudi sa rukama u zraku...hajmo curice, hajmo dječaci....ann grizi se...

- tražim ljubav. divlju, neobuzdanu. nježnu. ljubav koja proždre. ljubav s velikim LJ. a to nije ovdje. u ovoj skupoj sobi. u ovom lijepom hotelu. u parizu.

- napile se uliceeeeee..........boli glavica, ajoj! 

- Živjeti nije uvijek ugodno, ali je uvijek zanimljivo...

- Danas je devetnaesti dan mjeseca ožujka....proljeće je u gradu i još jedan od onih divnih dana u kojima možemo učiniti nešto za svoje bolje sutra....stoga svi na noge, uključite dobre vibracije i poduzmite sve da ne živite namrgođeni, umorni i ljuti....!!!

- kometar: Već sam se pitala gdje si!? Nego; promotri... vidjet ćeš da najljepše mirišu ruže koje imaju najviše trnja. To su prave ruže... - ida.mojblog.com(5.2.2005 21:37)

- ...zapišite nekad svoje mišljenje o nečemu pa se zapitajte nad tim što ste zapisali....

- a tko sam ja zapravo? Ja sam Ana. Vedra, vesela, nasmijana, puna vjere u sebe, volim sebi drage ljude, i da, potrgat ću se da im pomognem, kako god mogu...

- komentar: visa - sve što vam treba:) - ivand, (23.10.2004 03:21)

- uzeo stari kabel!!!! konjo....moram po novu žicu!!!!

- možda uskoro napišem blog : Dragi moji danas sam otišla u samostan,ali evo i tamo dopuštaju blogove, pa ćete imati ekskluzivu samostanskog života

- Ne daj se...svi smo mi u krizama ali svakodnevno izlazimo iz njih i za par dana ulazimo u nove.... ovo sam komentirala Crvenkapici na njezin zadnji post.

- da vidimo jel to sve sad popravljeno? šššćććčččđđđžžž 

- hej! umrijet cu od smijeha jer koliko kuzim ovo je moj prvi blog,he he....cuvajte me se.... 

... visa se nasmiješila 27. kolovoz 2006 21:44:00 riječima ...

6 brbljavaca:

...

"Teach us…that we may feel the importance of every day, of every hour, as it passes."

... visa se nasmiješila 27. kolovoz 2006 15:24:00 riječima ...

7 brbljavaca:

uto - 22.08.2006

...

(nakon posjete  muzeju turopolja u velikoj gorici)

B: mogao bih i ja jedan muzej u duvnu otvoriti! 

ja: mogao bi...

B: sve imamo od starina u kući, samo...

ja: što?

B: samo moram kljove od mamuta nabavit!

... visa se nasmiješila 22. kolovoz 2006 15:06:00 riječima ...

2 brbljavaca:

pon - 21.08.2006

10 zapovijedi

 

1. Moj život će vjerojatno trajati 10-15 godina. Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno. Upamti to prije nego me nabaviš.

2. Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.  

3. Nemoj se dugo ljutiti na mene, i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.

4. Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem tvoj glas.

5. Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.

6. Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom, da sam tvrdoglava i lijena, pitaj se ne muči li me možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo bila vani na suncu, ili moje srce stari i postaje sve slabijim.

7. Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti.

8. Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj reći, 'Ne mogu to gledati,' ili 'Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti.' Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo.

9. Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za moju dobrobit.

10. Budi svjestan da bez obzira kako se prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.

Zapamti, ja te volim.

Nepoznati autor

... visa se nasmiješila 21. kolovoz 2006 23:00:00 riječima ...

5 brbljavaca:

*

zmuljana sam kao blatna voda...

i izgubljena jer ne stignem misliti o tome, sustigne me tek navečer, večerima kao što je ova - lijena i bez ikakvog tv programa, pa se sjetim da sam nigdje... sa svojim odlukama...pravim i krivim - izgubljena u navali "turista" na moj dom, preumorna od svakodnevnih lutanja po starogradskim ulicama i dućančićima sa suvenirima, i pomalo slomljena...ali srećom, ne stignem misliti o tome.

... visa se nasmiješila 21. kolovoz 2006 22:28:00 riječima ...

2 brbljavaca:

ned - 20.08.2006

Ako imate psa - pročitajte ovu priču...

Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.

Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.

Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Napisao Jim Willis, 2001.

... visa se nasmiješila 20. kolovoz 2006 20:05:00 riječima ...

6 brbljavaca:

sub - 19.08.2006

ambrozija...

počelo je...više me ništa ne može natjerat u plač bar mjesec dana, i malo više, jer oči su mi suzne, teško dišem, i već sam preluda od alergije...a traje tek dva dana!

... visa se nasmiješila 19. kolovoz 2006 9:10:00 riječima ...

4 brbljavaca:

sri - 16.08.2006

...

...da li vam je nekad nedostajao nečiji zagrljaj toliko da niste mogli na trenutke disati?

...da li ste se ikad osjećali krivim zbog nečega, a znali ste da ste zapravo učinili pravu stvar?

...da li se ikad zapitate zašto ovo sve radimo?

... visa se nasmiješila 16. kolovoz 2006 0:02:00 riječima ...

2 brbljavaca:

pon - 14.08.2006

SLUŽBENO:

zgažena sam.

mrtva. pregažena.

IZNEVJERENA.

... visa se nasmiješila 14. kolovoz 2006 13:23:00 riječima ...

3 brbljavaca:

sub - 12.08.2006

malena...

bolesna je jako, jako...u bolnici, svezana...a ja se osjećam tako bespomoćno.

ima li gore od bolesnog djeteta? ne može si ona takva  mala i slaba nimalo pomoći, niti reći nama kako da joj pomognemo.

preostaje nam samo moliti se.

... visa se nasmiješila 12. kolovoz 2006 22:09:00 riječima ...

4 brbljavaca:

pet - 11.08.2006

...

...zapitam se ponekad da li ispravno odlučujem?

- odgovor ne nalazim -

... visa se nasmiješila 11. kolovoz 2006 21:14:00 riječima ...

0 brbljavaca:

čet - 10.08.2006

...

...vratila sam se i sretna sam...zbog svih doživljaja sa puta...

... visa se nasmiješila 10. kolovoz 2006 22:07:00 riječima ...

0 brbljavaca:

čet - 03.08.2006

grrr...

...jedan jedini dan kad ja moram u preveliki šoping, koji se by the way ne može odgoditi za sutra (radni dan pa odoh u hercegovinu!!!), kiša lijeva i nekih je 12 stupnjeva vani...hm.

... visa se nasmiješila 3. kolovoz 2006 7:02:00 riječima ...

1 brbljavaca: