uto - 29.04.2008

Preselila sam...

Preselila sam, da li sam nasla mir ne znam, vidjet cemo...ovo je moja osobnost, moj mir, moj strah, moje ja i ne znam kako se dogodi da to ponekad nestane, izgubi se na tren, ode moje ja...

Ali vratim se ja uvijek - prvenstveno sebi, ne znam da li je to shvatljivo, da li je shvatljivo sto ce me svaka sergejeva pjesma "pronaci", sto rijeci sad lete iz mene, osjecaji sume u meni.

mirna sam, pomalo tuzna, izgubila sam jedan dio sebe, vratila ono staro, zadovoljna, napokon radim punom parom, smjestila sam se u Ljubljanu, ne, nisam postala slovenka, ostala sam ona stara.

sama,

nasmiješena,

ponekad tuzna.

prazna. ponekad, i tko zna do kad. citala sam stare postove, i shvatila, to mi je sudbina, i ne, necu se boriti protiv toga, zivot ce donijeti svoje, svakome...ponekad puno gubimo, zivot je jedan, dize se i spusta, kao val...i da opet ce doci bolje...vjerujem.

volim svoje sitnice, volim svoje nove sisikice, volim bijeli ogrtac, sunce ujutro kroz venecijanere, caj "babicin vrt" (Cha store), snazan muski glas sto dopire do mene iz linije, narancaste leptire, volim sto sam napokon nasla "Fridu", volim putnike i njihovo preplaseno zahvaljivanje, nove ulice, volim sto mozda, mozda stvarno uspijem krenut ponovno na boks, zutt, plavu i crvenu, njezno zelenu, volim have a nice day! na ogledalu u kupaoni.

fali mi more, zalazak sunca, mirisi, kucica, fali mi obitelj koju nikada nisam imala (da, ovog uskrsa mi nije falila...) ali ne mogu jos, ne mogu.

izgubila sam puno, svjesna jesam. izgubila sam dom, obitelj, mozda cak i buducnost.

ali moram dalje. negdje.

... visa se nasmiješila 29. travanj 2008 13:21:40 riječima ...

7 brbljavaca: