pon - 30.10.2006

Počinje...

jer upravo sam obavještena da još samo napravim liječnički i školovanje počinje 08.01.!!!

:)

uskoro ćete čitati blog stjurdese u nastanku :)

(plazim jezik onima koji su sumnjali i onima koji me ne podržavaju!) - to je moj cilj i slijedim ga! -

... visa se nasmiješila 30. listopad 2006 14:55:00 riječima ...

7 brbljavaca:

sub - 28.10.2006

hm, da vidimo...eng *

umorna sam od današnjeg dana... ali istovremeno toliko happy...jer bavim se već dva dana engleskim...punom parom. a to volim.

instrukcije su počele, ovaj put za odrasle. i zato su mi možda i toliko zanimljivije za pripremati.

bacih se na net, razne stranice i nove testove. i mojoj "učenici" se prvi sat veoma svidio.

također...boli me glava od nemara moje male nećakinje osmašice za svojom budućnosti. a objasniti joj se ne da. jer ne sluša. šteta.

p.s. trebam tebe i tišinu

... visa se nasmiješila 28. listopad 2006 22:25:00 riječima ...

4 brbljavaca:

čet - 26.10.2006

male stvari čine čovjeka sretnim!

...šetali smo danas jednim trgovačkim centrom, ugledam prelijepe kožne roze! čizme i vičem svoje standardno: "ajmeee...vidi ih, ja bi..." (pa neizostavni trept, trept okicama) - a znam da ne možemo i ne smijemo (luksuz je to ovih dana).

ipak: he, he, he...imam nove čizmice!!!

i najdobrijeg čovjeka na svijetu na svojoj strani!!!

... visa se nasmiješila 26. listopad 2006 22:45:00 riječima ...

3 brbljavaca:

Magla

...se uvukla u naš grad...a kažu sunčano, kažu južina...

ovako rano ujutro (pa čak i malo ranije od pisanja ovog teksta) zima se osjeća u zraku, uvlači se u nosnice, prolazi leđima dok se vozim na biciklu...

bablje ljeto su zadnje izdisaji topline na zemlju i prolaznike....

... visa se nasmiješila 26. listopad 2006 9:19:00 riječima ...

2 brbljavaca:

pon - 23.10.2006

*

“Sjeti se, i ljubav treba vježbati.”

... visa se nasmiješila 23. listopad 2006 19:58:00 riječima ...

2 brbljavaca:

ned - 22.10.2006

imam li snage?

izdržati tu hladnokrvnost na sve strane?

pa zar i ti???

što se dogodilo da mi je znati...jer od povratka promijenilo se sve...a bila su mi naporna ali sretna ta dva dana...a sad?

tuga, praznina,...

ne želim. ne mogu. neću.

a ja ne želim slušati takve riječi! i ne mogu podnijeti tužan pogled, izgubljen. i ne mogu se pravit da sam jaka kad ni ja nisam. i ne znam što da uradim sutra, jer nemam snage, a ni mogućnosti za sve što bi trebala.

Pomozi! vrištat ću. jer ne znam kako sada drugačije.

a prava istina: moj će jastuk noćas biti natopljen najtužnijim, najtišim suzama. neće biti vrištanja.

... visa se nasmiješila 22. listopad 2006 20:43:00 riječima ...

8 brbljavaca:

pet - 20.10.2006

Moje putovanje

hm…kad saberem stvari u zadnjih 2 dana ostavljam za sobom samo jednu rečenicu   - la vita e bella -

Put me nasmijao i umorio…nisam spavala od utorka noć do jutros…preživjela sam, ali primijetila sam (a i još neki) da me u tom stadiju pere manjak koncentracije i nevjerojatan osjećaj hladnoće; ponajviše ruku. Preporučam toplo Croatia bus sa oznakom exclusive - ne nasjedajte na onu foru «autobus je na kat» - ispostavilo se da je u odlasku iz zg baš taj autobus na preporuku krajnje neljubaznog blagajnika bio živi krš…dok je ovaj iz Grada bio za mene kao hotel. Posebno pozdravljam 3 fizikalca iz Slavonije koji su kao i ja boravili u njemu dobrih deset sati! i sva 4 šofera u maloprije spominjanim prijevoznim sredstvima jer su bili raspjevani, nasmijani i darežljivi mandarinama.

Kroacija je opravdala gostoprimstvo svojih stanovnika!!!

Jer u ovom trenutku selim se na onaj prizor kad je mala 10godišnja Vedra stala iza mene ispred Volksbank i snimala jesam li ja ta sa crvenom torbom koju ona treba otpratiti kući…

MAMA divim ti se!!! Opasna si, boriš se sa životom kao i mnogi od nas ali to ne otkrivaš ni u jednom trenutku, ne kukaš već okrećeš na šalu, ne prosuđuješ - prihvaćaš, i divan si turistički vodič. Pozitiva si i time održavaš sve oko tebe takvima - pa i ako si poluzaspani. :)

Hvala ti na sposobnosti kojom gledaš ljude pozitivno, na čajnoj i dimceku, mmm…da jogurt ne zaboravim :), hvala ti što si me primila u svoj dom (i pohvalila to što obuvam papuče), potrošila sam ti malo struje puneć mobitel ali refundirat ćemo to nekako! Upoznala sam prvo najmlađu otkačenu skroz i nabrijanu na nogomet i Brazil, pa mačka - e taj je priča za sebe!, onda je sa posla uletio Najdraži i Najpametniji - kakva je taj tek priča; pozitivna of kors!!! go tata, go! Iz popodnevne smjene uletjele su i druge dvije školarke u kuću…opet svaka posebna na svoj način :)

Oduševila me toplina tog doma, vriska, cika i smijeh, škakljanje i ljubljenje…sve ono čega kod mene nema ni u naznakama. I onda nije bitno ima li se novaca, nije bitno je li nešto nepospremljeno ili nije, nitko se ne ljuti ako netko nešto razbije (Majstor Mačak) ili prolije, nitko ne pita: «zar opet nepoznati gosti???»…Jer oni se vole i posebna su Obitelj. Jednostavno je to.

Mamek me provela Gradom… nju vole sve mačke i mačori međ zidinama, turisti još uvijek šeću, pa čak je i naš zagrebački Zlatni čovjek sa Trga na privremenom radu tokom tjedna u Gradu…pojele smo preodlične ćevape u Taj mahalu (u učinilo mi se muslimanskom? djelu Starog Grada - kako netipično dubrovački - a to me oduševilo!), prošetale Stradunom, i uputile se da upoznam još jednu Dubrovkinju!

BERULIA - poklonila mi je Blago njene skrivene škrinje (ma čak i stan ponudila ako bude frka), otvorena, jednostavna i nasmijana

Ljudi općenito. pa šta im je??? - svi su dolje takvi!!! spremni pomoći.

(da li je to nedostatak zg stresa

- sviđa mi se.)

Posao, tj. razgovor je bio temeljit - s moje strane posve iskren (ma čak sam im rekla i da sam se sama uputila na bus nakon velike svađe i nepodržavanja doma), pisala sam uspješno najteži test iz engleskog koji sam ikad vidjela, iznijela svoje odgovore na hrvatskom i engleskom. Za sad mi se čini da me očekuje još jedan liječnički i doškolovanje u najdaljoj županiji u skoroj budućnosti. Uspjeh. Idemo dalje.

... visa se nasmiješila 20. listopad 2006 20:28:00 riječima ...

8 brbljavaca:

Smrzavam se od umora!

...stoga post slijedi kad malo dođem k sebi :)

zasad - bilo je super pozitivno!

... visa se nasmiješila 20. listopad 2006 17:04:00 riječima ...

1 brbljavaca:

sri - 18.10.2006

Update

...nokti ugrađeni (nema "čanse" da puknu), frizura postojana - taft!, oblekica ispeglana, karta mi još nije "v žepu" ali biti će...Ćilipi stižem!

:) 

... visa se nasmiješila 18. listopad 2006 14:19:00 riječima ...

5 brbljavaca:

pon - 16.10.2006

...

veselim se što ću se jednog dana, kako god bilo, ovom mojem "bojim se" smijati i shvatiti da je to bilo lako.

ne bojim se otići, početi ispočetka, ne bojim se ostaviti...nikoga.

bojim se da će skužiti da grizem nokte (da ću ostati bez friško nalijepljenog umjetnog), da sutra nova frizura možda i ne ispadne poslovno, da možda autobus ne ostane u kvaru ili zaboravim ponijeti nešto napotrebnije. :)

bojim se gluposti.

... visa se nasmiješila 16. listopad 2006 22:51:00 riječima ...

4 brbljavaca:

:) juhuhu!!!

ostvaruje se...

u četvrtak u 10:00 moram biti na Zračnoj luci Dubrovnik :))

... visa se nasmiješila 16. listopad 2006 14:11:00 riječima ...

1 brbljavaca:

pet - 13.10.2006

o the stvari!

ne uplićem previše seks u svoje postove ali nešto sam ipak dužna reći...

i nije bitno je li velik, il` mali, jel dugačak, debel, uzak, tanak...

...bitno je kako reagira kad ga u ruku primiš...trzne li se lagano kad ga prvi put toplim jezikom lizneš...bitno je osjetiš li kako mu srce jače lupa...

...osjetiš li da njeno tijelo žudi za tobom, prate li žmarci na njenoj koži svaki tvoj pokret...ljubiš li joj vrat i znaš da žmiri, dirneš li je rukom nježno a osjetiš joj nabrekle bradavice?

da, ispravno je voliš.

... visa se nasmiješila 13. listopad 2006 23:13:00 riječima ...

9 brbljavaca:

sri - 11.10.2006

cro - eng

trg JbJ. danas. tajna misija.

nakon đoranja ladićevog dresa (nekad konjščinska 20 dem) za engleski (original umbro, bravo majstorice!) sa dobro i stvarno friendly raspoloženim englezima na trgu krećemo u tajnu misiju "englez u `rvata!"

dakle, ovako...on: dečko u crvenom dresu, ja: djevojka: bijela košulja i levisice - ničim ne ističem nit da sam hrvatica, nit engleskinja.

na niti jednu ružnu stvar niti riječ nismo naišli od nikoga...na trgu su ans hrvati dočekali osmijehom, nisu nam prilazili...mi englezima jesmo a oni su nas oduševljeno pozdravili kad su skužili da nismo original englezi!!! začudili su se našem neobičnom naumu i volji da šetkamo okolo u njihovom dresu na ovaj "hrvatski" dan. moj engleski je pohvaljen, bravo ja!

poručali smo pile i kruh na zakmardijevim stubama - smijeh prolaznika i meni posebno draga tri dečka: "viš da su isti ko mi, i mi vani pile maznemo nasred grada!"

sjeli na trgu i sunčali se, potpisali se na eng zastavu, snimali navijače...bili smo u najvećoj gužvi kockastih na trgu i nitko nije izazivao, čak su iza nas komentirali da sam zgodna englezica :)

o incidentu torcide neću govoriti previše - 5 minuta dima, bengalki, gužve i čak pomalo straha za naš "engleski" život...pa smo se sklonili u namu i kupili jednu običnu mušku majicu (tamnoplave boje) jer došlo je vrijeme da se odkamufliramo...i u miru popijemo colu.

do karata nažalost nismo uspjeli doći pa sad moram pred telku :) - do sad je bilo zanimljivo.

puno kockica, simpa gosti u našoj domovini i izvanredno velik broj zgodnih policajaca na cesti, čak i dva bobby-a. misija završena.

p.s. kuća mi puna komaraca, to znači da je definitivno vani naveče zahladilo.

... visa se nasmiješila 11. listopad 2006 18:49:00 riječima ...

2 brbljavaca:

uto - 10.10.2006

Tko sam, što sam, gdje idem?

ponekad se čovjek upita što se s njim događa, onako s vremena na vrijeme... 

ovih dana prešla sam kilometre prirode...šuma, puteva, ulica, parkova, trgova, brala kestene, grožđe, sjedila na drvenim klupama, šetala starozagrebačkim uličicama, uživala u jeseni po prvi put u životu - baš onako kako piše u knjigama; bojama, okusima, mirisima - uživam...upoznala zagreb više no ikad - ove jeseni...

i tebe, zbližili smo se na neki novi način...

...zbližili smo se u neimaštini, priči, pogledu...zbližili se u zagrljaju, dodiru, smijehu...

želim te još uvijek pored sebe, a još divnije je vidjeti da i ti želiš mene, možda oboje želimo malo "tiše", a opet vičemo jako glasno. jer sad napokon smijemo.

uhvatila sam se u periodu u kojem nemam previše obaveza, čak štoviše i fali mi poneka, pa koristim sve što mi život pruža...a pružio mi je prije svega mir i za mene čudan spokoj na koji nisam navikla...guštam u njemu - dok traje. znam da sam trenutno dobro, i da sam zadovoljna sa ovim što dobivam.

... visa se nasmiješila 10. listopad 2006 21:21:00 riječima ...

5 brbljavaca:

ned - 08.10.2006

?

i još uvijek se ponekad uhvatim da virim u dio njegovog života.

a netko je nedavno rekao da on još nije prebolio mene.

zato će i on uvijek biti dio mene?

... visa se nasmiješila 8. listopad 2006 22:52:00 riječima ...

6 brbljavaca:

Anđeli

 :) i dobra tekma, i mladen petrić u nizu, i "batons", i sexy poze u maksimirskoj šumi, i smijeh kad smo skužili da ima nastranih luđaka u istoj...i fini juicy jabuka, i neizostavno čekanje busa sto godina, i čovjek sa smrdljivim čarapama izuvenih cipela u zet-u, i moje bicikliranje kući u 1 u noći, i cedevita limun i mojblog za kraj ovog lipog dana...

 -ponijelo nas, pa šta-

... visa se nasmiješila 8. listopad 2006 1:00:00 riječima ...

3 brbljavaca:

sub - 07.10.2006

****

...najviše volim kad smo nas dvoje sami, u šumi, pa kad zatvorim oči, a ti mi ljubiš kapke, i osjetim te kako dišeš, (i koliko si mršav - jedva čekam naše doručke...), stisneš me uza sebe i ne daš mi da odem...samo se šutiš i smješkaš...ili kad gledaš tako zadivljeno u dečka što se penje po stijeni pred tunelom, upijaš svaki njegov korak...i penješ se očima za njim (čudne te stvari ponekad privuku) ali meni je tako lipo to vidjeti...

... visa se nasmiješila 7. listopad 2006 17:41:00 riječima ...

3 brbljavaca:

pet - 06.10.2006

me happy...

oblače me Levis i kinezi :)

pun je mjesec

i nema ništa što bolje liječi od šopinga...

a vi, uživate li?

... visa se nasmiješila 6. listopad 2006 20:11:00 riječima ...

6 brbljavaca:

čet - 05.10.2006

moguće je...

Moguće je osjećaje nervoze, nemira, manje vrijednosti, straha i zabrinutosti preobraziti u životno zadovoljstvo i osobni razvoj.

 
Moguće je od narušenih odnosa u obitelji, nezadovoljstva bračnim partnerom, nervoze u odnosu prema djeci postići da vam vaša obitelj bude istinsko utočište.

Moguće je...

Pronađi odgovor!

... visa se nasmiješila 5. listopad 2006 19:59:00 riječima ...

4 brbljavaca:

sri - 04.10.2006

tu sam!

tu sam. cijeli dan skupljam razne dokumente i uvjerenja.

ajme, ne smijem ni sanjati kako bi bilo lijepo dočekati Božić u novom Gradu...držite fige, čarajte, molite se...

p.s. - vratio se. zagrlili smo se napokon.

... visa se nasmiješila 4. listopad 2006 21:56:00 riječima ...

7 brbljavaca:

pon - 02.10.2006

Za mene čudno...

Čudno je kad ostaneš bez nekoga, pa makar i na par dana, i taj osjećaj da ga nema, da nedostajete jedno drugome, a niste toliko blizu pa da jedno sjedne na bus i da se zagrlite u roku od sat vremena.

Čudno je kako ja stvarno volim ostati sam u kući, pa makar i tih nekoliko sati dnevno i onda se zaprepastim jer uopće mi ne pada teško, (bojim se reći) čak i uživam peglajući, perući veš, pospremajući...i nitko mi ne kvoca iza leđa - to je drugačije, jer sama sam. I smije svirati glasna muzika.

Uopće nije čudno što i dalje volim kuhati, i eksperimentirati sa svim i svačim (štoviše čak, neki dan poželjeh i blog da podijelim ponešto i sa vama).

Čudno je što smo dobili prvog gosta na duži period na kojeg se stvarno ne mogu požaliti na ni jedan način - spava kod nas, ne traži izlete, spušta dasku za sobom i ne prolijeva vodu svuda, sve ponuđeno pojede, čak nam i limunadu pravi. U našoj kući to je stvarno čudno, kod nas uvijek neki specijalci.

Dosta čudnoga za sad.

... visa se nasmiješila 2. listopad 2006 19:58:00 riječima ...

7 brbljavaca:

ned - 01.10.2006

jedan nesvrstani

razočaranja, on koji je danima letio samo da bi pičke dobio i dobio je, nažalost - ali žaliti ne treba za ničim, predivna hrana, i previše čaša crnoga domaćeg u komadu + predivne dalmatinske klape

(nespojivo, zar ne? ali bilo je spojeno itekako)

te jedan propali plan...da bi se stvorio drugi

odnikuda

nova radnja, novo mjesto, novi kraj grada

...i sjetih se Libertin tebe - jer večeras je bio BALKAN sa xxl velikim B, previše ruku svuda, osmijeha, ruma i cole, kikirikija...topile smo se nas tri u znoju...i svima oko nas...uz čegrtaljke i zvučnike...smijale se, vrtile, pjevale...

- onaj grozno predivan osjećaj da si svačija i ničija -

Imala si pravo - trebao mi je odmor! uzela sam ga.

ipak, jedva čekam ponedjeljak i da se On vrati. nedostaje...previše...

... visa se nasmiješila 1. listopad 2006 3:48:00 riječima ...

10 brbljavaca: